Terrazzo povijest

Terrazzo je vrsta kamena koja je poznata po svojoj izdržljivosti, klasičnom dizajnu i vještini izrade. Kroz povijest, materijal je korišten u mnogim važnim zgradama i znamenitostima. Neki od njih uključuju Državnu zgradu, Radio City Music Hall i Muzej Solomona R. Guggenheima. Zapravo, teraco je postao toliko popularan u Sjedinjenim Državama da su izvođači radova na teracu i mozaiku udružili snage kako bi osnovali nacionalno trgovačko udruženje 1924. godine.

Terrazzo ima mnogo podrijetla i vuče korijene još iz starog Egipta. Međutim, moderni teraco započeo je prije oko 500 godina u Veneciji, Italija. Venecijanski zidarski radnici počeli su ugrađivati ​​mramorne komadiće u betonsku smjesu i brusiti je na glatku površinu. Ovaj materijal je izvorno korišten za terase. Kasnije je ovaj materijal pomiješan s cementom kako bi bio izdržljiviji. U 1960-ima i 1970-ima teraco je postao jedan od najpopularnijih trendova u arhitekturi, a viđen je iu talijanskim remek-djelima poput Bazilike svetog Petra.

Povijest terrazza započela je kada su venecijanski radnici pronašli novu namjenu za odbačene mramorne ostatke. Radnici bi ih nagomilali na sporednim ulicama, poravnali ih s prolaznim prometom i napravili terrazzo staze. S vremenom bi obrtnici teraca usavršili tehniku ​​putujući svijetom kako bi poboljšali svoje vještine.

Iako je njegovo podrijetlo nejasno, teraco se smatra jednim od prvih zelenih podnih materijala. Popularnost mu je eksplodirala 1920-ih i ponovno 1970-ih tijekom ere art decoa. Danas terrazzo instalacije kombiniraju ljepotu, trajnost i jednostavnost održavanja s najboljim praksama u održivoj gradnji. Oni su idealan izbor za podove i radne ploče te doprinose kreditima Vijeća za zelenu gradnju SAD-a. To je održivi materijal i izvrstan izbor za svaki unutarnji ili vanjski prostor.

Talijanski imigranti također su uveli industriju teraca ranih 1900-ih. 1920-ih arhitekti su shvatili dizajnerski potencijal talijanskog terrazza i počeli ga primjenjivati ​​na art deco i moderne stilove. Iako su ljudi dugo imali pomiješana mišljenja o teraco materijalu, on sada doživljava renesansu u suvremenoj arhitekturi i javnim prostorima. Uz korištenje moderne tehnologije i epoksidnog veziva, teraco je sada lakši za postavljanje i izdržljiviji je nego ikad prije.

.

Prije pojave električnih strojeva za brušenje, teraco su tradicionalno ručno polirali terazzeri. Ovi zanatlije smatrani su pravim umjetnicima i ljubomorno su čuvali tajne svog zanata. Njihovo znanje o procesu prenosilo se s generacije na generaciju i razvili su moćnu mrežu poslovanja. Kako je terrazzo postajao sve popularniji, brzo se proširio diljem SAD-a. Na kraju je bio dostupan u širokom rasponu stilova i boja.